.

.

.

MI VOLIMO IZAZOVE!

SA NAMA ĆETE POMERITI

SVOJE GRANICE I CILJEVE.

OSU!

.

.

adresa : Beograd, SC Vračar, Sjenička 1 kontakt telefon : 064 / 319 78 79

mail adresa :
karatecrvenizmaj@gmail.com termini treninga : ponedeljak, sreda, petak od 21,30

operativni trener kjokušinkaia

Velimir Velja Matijević

PRIJATELJ KLUBA TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, 11077 Beograd, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo



недеља, 27. август 2017.

NESTAŠNO DETINJSTVO



   Masutacu Ojama je rođen 27. jula 1923. godine u selu Va-Rjong-Ri Jong-Či-Mjon Čul Na Do (Wa-Ryong-Ri Yong-Chi-Myon Chul Na Do). Ovo selo smešteno je u blizini Gunsana u Južnoj Koreji.
   Mas Ojamino prvobitno korejsko ime glasilo je Jong I Čoi (Yong-I-Choi). Japansko ime pod kojim ga poznajemo (Masutacu Ojama) uzeće kasnije prilikom boravka u Japanu.
   Porodica u kojoj se rodio Ojama bila je aristokratskog porekla i pripadala je Jangban klanu. Glava porodice, Ojamin otac, zvao se Sun Hjiung (Sun Hyiung) i bio je gradonačelnik mesta Kinđa (Kinja). Bio je vrlo strog čovek, često nasilan prema svojoj supruzi, što nije moglo da ne ostavi trag na mladog Ojamu. Inače, Ojama je bio četvrto dete u porodici koja je brojala šest sinova i jednu čerku.
   Jedan deo svog detinjstva Ojama je proveo na farmi svoje sestre u južnoj Kini. Tu, na farmi, počela je njegova borilačka obuka pod nadzorom gospodina Jia (Yi). To ujedno predstavlja i njegova prva iskustva u borilačkim veštinama s obzirom da se do tada bavio ribarenjem, hokejom i plivanjem. Borilački sistem koji je Ji predavao nazivao se čakuriki (chakuriki) ili osamnaest tehnika. Ojama je tada bio u uzrastu od oko devet godina života. Paralelno sa obukom kod učitelja Jia, mladi Ojama je išao u školu koja je bila udaljena 6 km od kuće, a posle školskih obaveza radio bi na farmi. Sve ove aktivnosti uticale su na to da od detinjstva napornim radom razvija svoje telo i duh. U školi je mladi Ojama bio dosta jači od svojih vršnjaka i odlikovao se vrlo nestašnim karakterom. Već tada je pokazivao svoju buntovnu narav tukući se sa dosta starijom decom, koja su ga se plašila, ne bez razloga. Nakon dve godine treninga, gospodin Ji, koji je radio kao nadničar na farmi Ojamije sestre, napustio je svoj posao i odselio se. To je na Ojamu  u prvom momentu delovalo šokantno i vrlo razočaravajuće. Nezadovoljan učiteljevim odlaskom, postao je još agresivniji, a tuče sa drugim dečacima postale su sve češće i opasnije. Kada je 1935. godine napunio dvanaest godina, Mas Ojama se vratio u Koreju. Na očevom imanju on je i dalje bio nemiran i problematičan, a jedino pozitivno bilo je interesovanje za borilačke veštine, koje ga nije napuštalo. U tom periodu je nastavio sa treninzima vežbajući mešavinu različitih vrsta borenja (kempo, kung fu i đu đicu - ju jutsu). Ovaj sistem bio je poznat kao Taikiken ili kako se još nazivao Ćabi (Chabi). Problemi sa njegovom nestašnom prirodom su se nastavili. Jednom prilikom dok se igrao rata, ne namerno je pogodio kamenom jednu devojku u nogu. U stvari taj kamen je više okrznuo nego što je stvarno povredio, ali to je bio dovoljan razlog da ova devojka, poznata po svojoj lepoti, odreaguje. Uputivši mu prekor zbog nezrelog ponašanja, ona je nastavila svojim putem. Ojama je takođe nastavio da hoda za njom, šegačeći se i imitirajući njen hod. A onda ju je u jednom trenutku uhvatio rukama s leđa i podigao u vazduh. Devojka je uplašeno vrisnula, a druga deca, nestašni Ojamini drugari, ovaj su nestašluk ispratili burnim aplauzom. Naravno, Ojama je tada bio suviše mlad da bi imao bilo kakvih afiniteta prema toj devojci, izuzev dečije neumesne zabave. Uskoro je priča o ovom nestašluku došla do Ojaminog oca, Sju Hjiunga. Strogi otac ga je prekorio i posle nekoliko udaraca zaključao u šupu. Ta kazna je mladom Ojami pala prilično teško jer se tada prvi put sukobio sa svojom savešću. Plačući u mraku, počeo je da shvata životne lekcije vezane za svoje ponašanje. Tome su još više doprinele reči prekora njegove blage majke. Njihova toplina ga je skroz razoružala i on je tada u mraku stare šupe odlučio da promeni svoj život nevaljalca. Negde u tom periodu počinje da se interesuje za čitanje knjiga, što će tokom života, pored izučavanja karatea, postati njegova glavna preokupacija. O značaju čitanja knjiga Ojama je kasnije rekao: Proučavanje dobrih knjiga usađuje u svest dobre ideale, razvija dobre težnje i vodi ka sklapanju dobrih prijateljstava. Naravno, podrazumeva se da knjige nisu sve u životu, ali one imaju šta da ponude, naročito onima koji su mi nalik i koji se trude da budu što aktivniji. Jedna od knjiga koja će ostaviti snažan uticaj na Ojamin  adolescentni period bila je biografija pruskog kancelara Ota fon Bizmarka (1815-1889). Inspirisan Bizmarkovom čeličnom ličnošću, Ojama će u svojim mladalačkim težnjama poželeti da postane ličnost sličnog kova, ili kako je on to govorio Bizmark istoka.


   Ne slažući se sa svojim ocem, koji se i dalje bahato ponašao prema njegovoj majci, Ojama je odlučio da napusti Koreju i ode u Japan. Želja da postane Bizmark istoka i dalje je plamtela u njemu,  a njegova odluka da ode na školovanje u Tokio bila je sve čvršća. Godine 1938. Mas Ojama je krenuo na put. Tada je imao petnaest godina.


Preuzeto iz knjige:
MASUTACU OJAMA
čovek podviga
uz odobrenje autora Nenada Simića
Slika preuzeta sa adrese:
http://www.kyokushinkai.de/html/umfang/karate/karateOyama.html


   Nenad Simić rođen je 1970. godine u Beogradu. Karateom je počeo da se bavi početkom osamdesetih godina, u karate klubu Sportskog društva “Radnički” iz Beograda. Majstorsko zvanje stekao je 1989. godine. Pored Šotokan karatea, vežbao je Kjokušinkai, rvanje i boks. Kao član juniorske i seniorske karate reprezentacije Jugoslavije, nastupao je na domaćim i međunarodnim šampionatima. U tom periodu napravio je niz značajnih rezultata. Osvajač je medalja sa šampionata Srbije, Jugoslavije i Evrope (kumite) i pobednik je izbornog turnira za seniorsku reprezentaciju SFRJ. Godine 1989, na apsolutnom prvenstvu SFRJ, proglašen je za najatraktivnijeg borca. Nosilac je majstorskog zvanja 5. dan (godan, Hidetaka Nišijama – ITKF) i autor je knjiga:


Knjige možete naručiti preko inbox-a facebook profila Nenada Simića ili direktno na tel. 063 77 27 401


Ova knjiga je na engleskom jeziku i možete je naručiti preko sajta: www.payhip.com/karate
Klikom na preview možete besplatno pregledati prve 42. stranice.



субота, 01. јул 2017.

FUNAKOSHI GICHIN - RENTAN GOSHIN TOUDI JUTSU










Knjigu (128 duplih strana) možete preuzeti sa internet adrese:

Ako ne uspete koristeći GOOGLE idite na SAFARI






петак, 02. јун 2017.

NENAD VERTOVŠEK - FILOZOFIJA ZENA I BORILAČKE VJEŠTINE


Nenad Vertovšek, 5.Dan i Okuden Ki-test


Sve zapravo počinje u suprotnosti – priča kaže kako se u Hramu usred guste šume, gdje su se podučavale tajne vještine, nikada nije govorilo. Učenike željne znanja koji su godinama čekali na ulazak stražari su šuteći primali i otvarali velika drvena vrata okovana željezom tek toliko da novi kandidati uđu u Hram. Na vratima izvana pisala je samo jedna riječ: Počni! Izvan visokih kamenih zidova nije dopirao nikakav zvuk i nitko nije znao što se u Hramu doista događa. Rijetki koji su nakon više godina izašli iz Hrama i uopće htjeli govoriti samo bi priznali da je na unutrašnjoj strani drvenih vrata, što se vidjelo tek prilikom izlaska, pisalo samo – Nastavi!
Ova legenda – ili istinita priča – jedna od mnogih istočnjačkih simboličkih prikaza Puta, ili Putova, kojim su kročili drevni majstori i učenici borilačkih vještina, možda je najbolji pojednostavljeni uvod za skok u dubinu i širinu razmatranja teme koja polazi od potrebe da se promišlja o duhovnim dimenzijama naizgled pretežno tjelesnih sustava usavršavanja. Ovakav je uvod i nužan radi potrebe za promišljanjem stoljeća i tisućljeća postupno razvijane tradicije borenja i ratništva i prihvaćanja toga u svakodnevnom životu. Nužan je i zbog mnoštva aspekata suvremenog tempa života, ubrzanog i ispunjenog uglavnom nepoznavanjem biti predmeta kojeg se doživljava kao dio spektakla tjelesnih sposobnosti i maglovitog nejasnog djelovanja posvećenoga i usredotočenoga uma.
Stoga je jedna od važnih zadaća u razmatranju svijeta borilačkih vještina i sportova1 u ovom slučaju uravnotežiti, obrazložiti i pojasni- ti »neuravnoteženo«, »neobrazloženo« i »nejasno«, odnosno uskladiti spoj tradicije i suvremenosti, tehnike i umjetnosti, umnoga i tjelesnoga, svjesnoga i nesvjesnoga, teorije i iskustva, tajnovitosti i masovnosti, divljeg ratništva i civilizirane etike sukobljavanja. Od umijeća u dvoranama za vježbanje do svakodnevnog života, od rekreacije do borbe na život i smrt.
Upravo ovakva »nemoguća misija« mora unaprijed podrazumijevati pristup u kojemu se razmatranje svijeta borilačkih vještina i borilačkih sportova mora povezivati sa Zen tradicijom gdje borenje kao da gubi svoj prvobitni smisao i postaje filozofijom,2 do točke gdje zenovski pogled na život omogućava »sukob bez sukoba«. Tako i neminovno slijedi opaska kako su kod razmatranja dubine i širine spoja Zena i borilačkih vještina neizbježna skraćivanja, jer je prostora za analizu uvijek nedovoljno. S druge strane, ukoliko želimo o borilačkim vještinama (i/ili sportovima) razmišljati i na način filozofije, odnosno kroz filozofske aspekte i kriterije, moramo ih, uz osnovne postavke, sagledati i kroz specifičnosti. Problem možda nastaje u prioritetu, tj. koje ćemo aspekte i elemente označiti kao glavne kako bismo dobili ravnotežu teorijskog i praktičnog viđenja samih načela onoga što se zove bu,3 a dijelom je to vrlo teško prevodivo u isključivo zapadnom konceptu uvježbavanja uma i tijela, bolje rečeno – duha i tijela.

1 Premda se ova dva pojma često koriste kao istoznačnice, valja razgraničiti vještine kao staru tradiciju povezanu sa stvarnim životom (i ratovanjem) od kasnijeg pojma sport koji se veže uz natjecanja i demonstracijski aspekt, što neki autori smatraju otklonom od izvorne tradicije i smisla vježbanja.
2 Čedomil Veljačić navodi kako naziv Zen potječe od indijskog naziva metoda, što se na Zapadu obično obilježava terminom meditacija. Prvobitni sanskrtski termin dhyana u pali-jeziku (književna verzija Budhinih govora) glasi đhana. Specifičnu verziju budističke pouke o meditaciji donio je Bodhidarma u Kinu u 6. stoljeću. Kinezi đhana izgovaraju č`an, a Japanci zen.



Deo stručnog rada:
FILOZOFIJA ZENA I BORILAČKE VJEŠTINE
Od svjesnosti pokreta do nepokretnog uma
Autora Nenada Vertovšeka

 Stručni rad u celosti (27 strana) možete preuzeti klikom na:

Slika je isečak slike preuzete sa: