PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


четвртак, 29. октобар 2015.

ZEKA BULJUBAŠA

DOJADIO TURSKI ZULUM
Slika preuzeta sa adrese:

Piše: Dr Miladin Stevanović 



ZEKA Buljbaša - Jovan Gligorijević je rođen 1785. godine u Sjenici u Starom Vlahu.

Potiče iz siromašne porodice srpskog seljaka u kojoj su, pored njega, bili još dva brata i tri sestre. Imao je upadljivo zelene oči, zbog čega su ga roditelji i okolina prozvali Zeka. Kasnije, kad je u Prvom srpskom ustanku postao i ustanički buljubaša, postao je poznat u srpskom narodu i njegovoj istoriji kao Zeka Buljubaša.

Kao dete siromašnih roditelja posluživao je u manastiru, gde je naučio da čita i piše. Zatim je služio kod turskih i srpskih trgovaca, gde je dobro naučio i jahanje konja, rukovanje oružjem i snalaženje u bespućima, kao i turski govor.



SUKOBI SA TURCIMA

TEŠKO je podnosio turske zulume i zbog toga je dolazio u sukobe sa njima. Zbog toga je promenio mesto boravka i nastanio se u Višegradu. Službovao je kod jednog viđenijeg trgovca građom, koji je otkupljivao balvane, spuštao ih splavovima niz Drinu do Bosanske Rače i Sremske Mitrovice i tu prodavao.

U splavarenju Zeka je našao sebe, dobro naučio da pliva, roni i savlađuje ćudi ove brze i plahovite reke. Često splavareći, dobro je upoznao i svaki delić reke posebno njene gazove, obale, ali i pribežne terene, što mu je bilo od velike koristi u toku njegovog četovanja na Drini u burnim godinama Prvog srpskog ustanka.

Zeka je dobro upoznao težak i ropski život srpskog seljaka, tursko nasilje nad njima, slušao priče o srpskim hajducima i priželjkivao da se i on uključi u tu borbu. Zato se i posebno obradovao vestima o Karađorđevom ustanku u Šumadiji i širenju tog plamena po čitavoj Srbiji, od Drine do Timoka.

Čuvši da su se na Drini u Mačvi pojavili ustanici Stojana Čupića koji je veoma uspešno suzbijao turske pljačke iz Bosne i čuvao oslobođenu teritoriju, Zeka se, umesto u Sremskoj Mitrovici, sa gazdom pozdravio u Bosanskoj Rači, najavivši odlazak među srpske ustanike.

MEĐU USTANICIMA
STOJANA Čupića je, posle oslobađanja Šapca, kao najboljeg poznavaoca staza i bogaza između Drine i Šapca, poslao na Drinu Jakov Nenadović, da zatvara puteve od ove reke ka Šapcu. On je razmestio svoje straže pokraj Drine, po njenim vrbacima i uvalama na širokom području, od uliva Drine do Žičkog potoka. Sedište je često menjao: Parašnica, noćajski Salaš, Bogatić...
Zeka je sa drugom preplivao Drinu. Krenuli su u dubinu Mačve, ali su ih zaustavila dva čoveka sa uperenim puškama i pitali gde idu. Odgovorio je da su Srbi kojima je dodijao turski zulum i da su pošli u Srbiju da se zajedno sa svojom braćom bore protiv Turaka. Raspitivali su se za Stojana Čupića i molili da ih njemu sprovedu. Straža je bila Čupićeva, pa su im predali kubure i handžare koje su nosili u torbama. Krenuli su u Parašnicu ka Čupiću.
Stojan ih je lepo primio i, posle dužeg ispitivanja, stekavši utisak da se radi o snažnim, rodoljubivim i plemenitim Srbima, prihvatio ih među svoje momke. On je imao običaj da proveri kondiciju i znanje u rukovanju sa oružjem novopridošlih momaka, pa ih je, kada se uverio da oni dobro rukuju puškom, kuburom i handžarom, rasporedio u jednu od svojih četa koja je čuvala Drinu nasuprot Bosanskoj Rači.
Prijem među Stojanovim momcima je bio izvanredan. Svi su bili mladi, dobro naoružani i odeveni. Poticali su uglavnom iz okolnih mačvanskih sela i bili dobri poznavaoci terena, ali je među njima bilo i ljudi iz Semberije, Srema, pa ček i Hercegovine. Vladalo je veliko drugarstvo i međusobno poštovanje, delili su sve što su imali. Zeka je raspoređen u desetinu bivšeg hajduka iz Crne Bare Dragoja.
Čete su bile dobro obezbeđene od drinskog i savskog pravca stražama i zasedama. Uz to, Stojan je, kao bivši trgovac, razvio i veoma dobru obaveštajnu mrežu među prekodrinskim srpskim seljacima i Srbima u Sremu, pa su se svakodnevno kod njega slivali dragoceni podaci.
Posedovanjem drinske obale i razvijenim obaveštajnim radom, Stojan je veoma uspešno čuvao oslobođenu teritoriju Mačve sa zapadne strane, dok je Kitoške prolaze u to vreme čuvao prota Nikola Smiljanić sa svojim momcima. U sklopu ovog obezbeđenja je i Zeka sa drugovima, raspoređen po smenama, čuvao drinske obale.

ŽIVI BEDEM
U ISTORIJI Prvog srpskog ustanka posebno mesto zauzimaju Zeka Buljubaša i njegovi golaći, koji su danonoćno čuvali srpsku granicu na Drini, potpomagali srpskim ustanicima u svim važnijim bojevima sa Turcima u Podrinju i Mačvi i njihovim ofanzivama u Bosni. Svi su hrabro izginuli štiteći odstupnicu ustaničke vojske sa Ravnja.

(Nastaviće se)



Tekst preuzet sa sajta lista "Večernje novosti"


Na istom sajtu možete pročitati nastavke ovog teksta:










среда, 28. октобар 2015.

DA LI SE OJAMA BORIO SA BIKOVIMA?



…Moj plan je bio da zgrabim bika za rogove, da ga oborim na zemlju, a onda da mu šuto udarcem prebijem rog u korenu pre nego što ponovo ustane. Moje iskustvo u vezi bikova govorilo mi je da je to jedini ispravan način.

Sensei Mas Oyama jedno od najvećih imena svetskog karatea, predstavljao je i predstavlja kost u grlu mnogim karate učiteljima i federacijama u Japanu od samih početaka svoje životne misije. To je bila posledica njegovog originalnog i neortodoksnog pristupa karate veštini, a kao što znamo iz iskustva, u prirodi je tradicionalista, u ma kojoj sferi ljudskog delovanja da se često i bez vidljivog razloga opiru svemu onom što je novo i neistraženo. Bio je jedan od retkih koji je imao snage da bez ikakve sentimentalnosti raskine sa tradicionalnim okinavljanskim pristupom “praznoj ruci”. Odvažno je koračao svojim putem u vidu surovog atletskog vežbanja, prolazeći pri tome kroz brojna životna iskušenja i krize, da bi na kraju stigao do onoga što se danas u celom svetu prepoznaje i poštuje kao izuzetno efikasni sistem golorule borbe zvani “Kjokušin put” ili “Ojama rju”.
   Ojama se u Japanu u procesu afirmacije svog stila borbe vrlo često susretao sa tričavom ljubomorom i podmuklim podmetanjima nekih vodećih ljudi japanskog karatea. Ogorčen, u maniru pravog ratnika kojem su strane bapske zakulisne radnje, još početkom ranih pedesetih javno je bacio rukavicu izazova svim tadašnjim školama i učiteljima karatea u Japanu. Njegovom pozivu na megdan, koji je do danas ostao bez odgovora, ne treba dodatni komentar. Svakako, u pozadini tog poverenja u sopstvene snage stajalo je jedno iskustvo kojim nije mogao da se pohvali nijedan tadašnji učitelj karatea: s jedne strane imao je iza sebe dugovremenski boravak u divljini, a s druge jednu turneju po Americi održanu 1952. godine tokom koje je kroz više od 200 javnih demonstracija – što tamašivarija, što borbi sa nekim od najpoznatijih profesionalnih boksera i rvača u SAD – demonstrirao moć svoje veštine.
   Ne našavši dostojnog protivnika u svetu ljudi, rukovođen željom stalnog preispitivanja efikasnosti karate tehnika i sopstvenih duhovnih moći, kao i dodatnog širenja slave karatea u svetu, on 1953. godine na predlog jedne japanske filmske kompanije pristaje na egzibicionu borbu sa pravim bikom. Taj predlog se savršeno uklopio u Ojamine najimtimnije planove. Kako sam priznajeu knjizi “Šta je karate?”, goloruka borba sa bikom, a u kasnijoj fazi sa medvedom, te tigrom kao najopasnijim protivnikom, odavno je golicala njegovu maštu.
   Dakle, Ojama je prihvatio taj predlog i počeo sa intenzivnim pripremama koje su trajale oko godinu dana. Vredno je pomenuti da je tokom tog pripremnog perioda pažljivo izučio čud i navike tih ogomnih životinja. Pored ostalog, morao je da smanji svoju težinu na nekih 80 kg kako bi dobio u brzini i pokretljivosti.
   Dan obračuna se brzo primakao. Oktobar 1954. godine malo ribarsko mesto Tatejama u okrugu Čiba vrvelo je od novinara iz svih japanskih časopisa i magazina. Kišilo je, pa je duel koji su neki od njih krstili “dvobojem stoleća”, bio odložen za izvesno vreme. Prigodom jednog od tih ponovljenih odlaganja jedan od prisutnih novinara je dobacio u šali: “Dakle, Ojama, još jedan dan života!”. Međutim, njemu nije bilo do šale, jer je primio telegram svoje ćerkice koji je rečito iskazala svu dramatičnost situacije: “Tatice, molim se za dobru sreću”.
   Sledećeg dana vreme se poboljšalo, na veliku radost uskomešanih gledalaca. Dok su policajci zavodili red u publici, u borilište je uveden petogodišnji bik težak 445 kg čiji je presek rogova iznosio oko 12 cm.
   Pošto je meč trebao da se snimi, Ojama je sačekao znak režisera, a onda krenuo prema biku. Ovaj je u početku nezainteresovano pasao travu, ali kad je primetio Ojamu kako mu se primiče prilično se ozlovoljio. Zatresao je glavom koju je krasio par opasnih rogova i pogledao uljeza. Ne čekajući ni trenutka, Ojama ga je hitro ščepao za rogove i počeo da gura unazad. Ovaj je, sa svoje strane, raširio noge da ne bi bio odgurnut i istovremeno pokušao da ga odozdo poduhvati rogovima.
   Ojama je bio potpuno svestan snage te životinje koja je od njega bila teža više od pet puta i u tom smislu je rekao:
   “U samom početku nisam upotrebio karate, jer sam bio svestan besa koji ispoljavaju te životinje u slučaju ako ne steknete nad njima apsolutnu kontrolu. Kad se jednom odlučite za primenu karatea, vremenski razmak od početka do završetka akcije mora da bude izuzetno kratak jer vam se u protivnom i obično tele izmigolji iz ruku ako je napad traljavo izveden.
   Moj plan bio je da zgrabim bika za rogove, da ga oborim na zemlju, a onda da mu šuto udarcem prebijem rog u korenu pre nego što ponovo ustane. Moje iskustvo u vezi bikova govorilo mi je da je to jedini ispravan način.”
   Međutim, bik nije hteo tek tako da polegne i Ojamine ruke naglo dobiše u težini, kao da su od olova. Vreme je za njega prestalo da postoji, a pedantni posmatrači kažu da je to natezanje trajalo oko pet minuta. U jednom trenu snaga bika kao da se udvostručila. nasrnuo je. Ojamine ruke skliznuše sa rogova i noge mu se sapletoše. Osetio je ogromnu njušku kako ga gura i video crnu glavu kako se nadvija nad njim. Nepodnošljiv bol mu je prostrujao stomakom, ali je ipak uspeo da se izmakne pred tom crnom senkom koja je označavala neizbežnu smrt.
   Bik je uspeo da ga ubode i krv je počela da teče iz rane. Sve oko – nebo, pesak i sunce – učinilo mu se blistavo belim. Ali, u tom kritičnom trenutku osetio je i neku čudesnu snagu do tada duboko skrivenu u njegovom telu. Bol i zamor nestadoše kao rukom odnešeni.


   Pri blistavoj svetlosti sunčevih zraka koje su se reflektovale od mirne morske površine, Ojama je postao svestan da je došlo vreme za akciju, a ne za razmišljanje o mračnoj senci koja je pretskazivala smrt. Obuzdao je bikov napad, zgrabio ga za rogove, a onda pokušao da mu saplete prednje noge. Životinja je posrnula i mogao je da oseti kako ga njena masa pritiska. Osetivši njegovo otežano disanje i ubrzane otkucaje srca, postao je svestan da je bik umoran koliko i on sam. Zamahnuo je desnicom i četiri puta za redom udario po rogu, ali bez ikakvih rezultata. Nije imao vremena da se pita kako je to moguće da pred jednim rogom zataji ona ista ruka kojom je kao od šale lomio po trideset naslaganih crepova, jer je razjareni bik naveliko rikao i huktao. Shvatio je da mu se skoro neće pružiti prilika da ponovi taj napad. Narednih trideset minuta bio je prisiljen da izmiče jurišima sve dok se bik nije dobro umorio. Onda se opet bacio na njega. Ovog puta mu je prišao sa strane i obuhvatio ga oko vrata. Saplevši mu noge, uspeo je da ga obori na zemlju, a onda dok je ovaj pokušavao da ustane, strahovitim udarcem ruke odvojio rog od njegove baze, Podigao ga je u vazduh i pokazao gomili koja je urlikala u zanosu oduševljenja.


   Prethodno prepričani događaj zabeležen je i fotografijama potkrepljen u ranije pomenutoj knjizi velikog majstora, “Šta je to karate?”.



   Ojama je bio prvi čovek za kojeg se pouzdano zna da je goloruk izbio biku rog. Uspeo je da pobedi zato što je u taj meč uložio celog sebe.



Priredio: Z. Baretić

KARATE RING
JUGOSLOVENSKI ČASOPIS ZA
BORILAČKE SPORTOVE
januar 1991., br. 43, strana 28-29



понедељак, 26. октобар 2015.

E - KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA






Ebigeri – U nekim stilovima karatea udarac nogom prema nazad sa spuštanjem obe šake na pod
Eiki – Hrabrost, dobro raspoloženje
Eiki kujiki – Slomiti protivnikov duh
Eiko – Nestalnost, usponi i padovi
Eimei – Slava, ugled, reputacija
Eito / Yattsu / Ya / Hatsu – 8 (osam) na japanskom
Eiyuu – Heroj, veliki čovek
Eki – Rat, bitka
Ekika – Pazuh
Eku Okinavljansko drveno veslo koje se koristi u nekim Karate školama kao oružje
Empi / Hiji – Lakat. udarna površina
Empi wasa (waza) – Skup tehnika kod kojih je udarna površina lakat
Enbu – Demonstracija (borilačkog duha)
Enbu gi – Odeća za svečane prilike (demonstracije)
Enbujo / Taijo – Površina poda na kojoj se odvija trening u Dojo-u; površina na kojoj se odvija demonstracija borilačke veštine
Enbukai – Javna demonstracija borilačke veštine
Enbusen – Dijagram kate.  Linije po kojima se kreće karateka pri izvođenju kate
Encho sen – Produžetak borbe
Enga osae – Pritisak protivnikovog lica na pod/zemlju
Enkei – Kružni
Enkei gyaku tsuki – Kružni blok u zenkutsu dachi-u sa istovremenim gyaku tsuki-em
Enkyori – Veliko rastojanje
Enkyori no maai – Veliko rastojanje među protivnicima
Enshin – Centar kruga, centrifuga
Enshin Kaikan – Karate organizacija na čijem čelu je Kancho Joko Ninomiya rođen 27.01.1954.
Enshou – Upala, zapaljenje (medicina)
Eri / Orikaeshi / Raperu / Tare – Rever
Eri dori – Hvat za protivnikov rever, kragnu
Erigami – Hvatanje za vrat
Eri jime – Gušenje pomoću revera
Erikubi – Potiljak
Erimoto – Prednji deo vrata
Eshaku – Naklon iz poštovanja ili zahvalnosti upućen nekoj osobi (glava, vrat i leđa u pravoj liniji pod uglom od 15º)


KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA

KARATE GLOSSARY & TERMINOLOGY

Literatura:

i druge internet adrese

четвртак, 22. октобар 2015.

D - KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA






Daburu – Duplo, dvostruko
Daburu no gedan mawashi geri – Dupli, uzastopni, gedan mawashi geri
Daburu no uchimata mawashi geri – Dupli, uzastopni, mawashi geri gedan po unutrašnjoj strani prednje noge butine protivnika našom prednjom nogom stim što se posle prvog noga udarca spušta iza noge oslonca, pa se drugi izvodi istom ali  sada zadnjom nogom
Dachi / Tachi – Stav     
Dachi wasa (waza) / Tachi wasa (waza) – Skup stavova
Dai – Glavni, veliki, dugačak
Daichou – Debelo crevo
Daidankin – Gluteus maximus, jedan od tri mišića zadnjice
Daidenkin – Veliki mišić stražnjice
Daigaku – Univerzitet
Daigakusei – Student
Dai gatana / Dai katana – Dugi mač
Dai gidan – “Velika sumlja” – jedan od tri najbitnijih faktora za ostvarenje uspešnog zena
Dai funshin – “Vlika odlučnost” – jedan od tri najbitnijih faktora za ostvarenje uspešnog zena
Daiji / Inpootanto – Važno  
Daijobu – O.K., sve je u redu
Daijoubu desu – Dobro sam!
Daijobu desu ka – Da li si dobro?
Dai kentou – Na stisnutoj pesnici zglobovi kažiprsta i srednjeg prsta kojima su vezani za dlan
Dai kyokin – Veći od postojeća dva grudna mišića
Daikyoukin – Veliki grudni mišić
Dai Nippon Butoku Kai – Organizacija osnovana 1895. godine u Kyoto-u radi očuvanja tradicionalnih japanskih veština borenja
Dairokkan – Šesto čulo, intuicija
Dai Sempai – Najviše rangirani učenik posle Učitelja
Dai Sensei – Veliki Učitelj, titula
Dai shinkon – “Velika vera” – jedan od tri najbitnijih faktora za ostvarenje uspešnog zena
Daisho – Dugi i kratki mač (katana & wakizashi)
Daitai / Momo – Butina
Daitaishitoukin – Kvadriceps, četvoroglavi mišić noge (butine)
Daito – Dugačak japanski mač (duži od katane) koji se nosi za pojasom sa oštricom prema gore
DakiZagrljaj
Damaru – Biti tih
Damatte keiko – “Ćuti i treniraj!” (instrukcija iz zena: oslobodite se nebitnog i u potpunosti posvetite praksi)
Dame – Pogrešno, nije dobro (grešiš)
Dan – Stepen majstorskog zvanja
Danbira – Vrsta japanskog, velikog i širokog mača
Danchu / Tanchu – Vrh grudne kosti  (Jintai kyusho)
Dand – Hindu sklek, iz pozicije gde su kukovi uzdignuti, a ruke i noge ispružene, grudi se “provlače” tik iznad poda i uzdižu ramena dok su kukovi što bliže poda, glava zabačena prema nazad
Danko – Predeo između sedmog i osmog rebra, obe strane (Jintai kyusho)
Dankon / Inkei / Youbutsu / Penisu – Penis
Danryoku – Elastičnost, fleksibilnost
Dan shinsa –Ispit za crni pojas
Dantai renshuu – Grupno vežbanje, trening
Dantairyokou – Grupno putovanje
Dan to kyu – Sistem rangiranja u japanskim borilačkim veštinama-sportovima zasnovan na dan zvanjima za majstore i kyu zvanjima za učenike
Daruma Taeshi (na japanskom) / Bodhidarma / Ta Mo (na kineskom) – Indijski monah osnivač zen budizma; početkom šestog veka n.e. u kineskom hramu Shaolin stvorio je sistem vežbanja koji se smatra pretečom karatea
Deashi harai  – Tehnika nožnog bacanja u Judo-u
De geiko / De keiko – Napredni trening, podrazumeva obilazak drugih dojo-a i stilova
Deguchi – Izlaz
Denbu – Stražnjica
Denkin – Gluteus, mišić stražnjice
Dentou – Tradicija, običaj
Dentou o uyamau – Poštovati tradiciju
Dentouteki – Tradicionalan, običajan
Deshi – Učenik, student
Deshiiri – Onaj koji želi da uči, početnici u borilačkim veštinama
Dhjana (na sanskritu) / Zen / Chan (na kineskom) – Japanska škola budizma kojoj je cilj postizanje prosvećenja pomoču meditativnih tehnika
Difensu / Bougyo – Odbrana
Do – "Put". Odnosi se na put u filozofskom smislu
-do – Stepen (Yonjugo-do – 45° / četrdesetpetstepeni)
Dogeza / Nukazuku – Naklon iz poštovanja, zahvalnosti ili izvinjenja upućen nekoj osobi klečeći pred njom dodirujući čelom pod
Do gi – Uniforma za vežbanje neke od japanskih borilačkih veština
Dogi o naoshite – Doteraj kimono u red! Stavi kimono u pojas!
Dogu kake Stalak za oružje ili drugu opremu koja se koristi u Dojo-u
Dohai – Istog zvanja
Dokan – “Vežbanje kao beskrajni prsten”, zen termin koji označava neprekidnu praksu
Dojo / Doujou – “Mesto puta”, sala za vežbanje borilačkih veština
Dojo cho – Glavni instructor u jednom dojo-u
Dojo kun – Dojo zakletva
Dojo reishiki – Pravila ponašanja u Dojo-u
Dojo souji – Čišćenje dojo-a
Doki – Bes, gnev
Dokko – Tačka iza uha (Jintai kyusho)
Dokuro / Zugaikotsu – Lobanja
Dokushu – Prljavi, nepošteni trik
Dokushuu – Samo-učenje, samo-obrazovanje
Dokusou – Trčati sam
Dokusou geiko – Trening samousavršavanja
Dokyou – Hrabrost, srčanost, junaštvo
Do mawashi kaiten geri – Požrtvovani udarac petom okretom u skoku
Domo – Hvala (neformalno)
Domo arigato – Hvala mnogo (učtivo)
Domo arigato gozaimashita – Hvala mnogo (vrlo učtivo) za nešto što se tek završilo
Domo arigato gozaimasu – Hvala mnogo (vrlo učtivo) za nešto što se upravo događa
Donald Buck (1926 - 1998) – Osnovao American Kyokushinkai Karate Organization (AKKO), učenik Masutatsu Oyame
Dontsuu – Tupa, mukla bol
Doryoku – Trud, napor
Douage – Podići nekoga visoko, nositi nekoga na ramenima
Dougi – Moralni principi
Dougitekisekinin – Moralna obaveza
Dou itashi mashite – Nema na čemu! (Odgovor na zahvaljivanje)
Douji – Simultano, istovremeno
Doumyaku – Arterija
Doumyakuketsu – Arterijska krv
Dousa – Akcija, pokret
Doutai – Torzo, telo bez udova
Doutoku – Moral, moralnost
Douzo – Izvolite! Molim!


KARATE REČNIK & TERMINOLOGIJA
KARATE GLOSSARY & TERMINOLOGY




Literatura:
i druge internet adrese