PRIJATELJ TRANSFER ELEKTRONIK

Nehruova 51, tel. + 381 11 318 40 46, delatnost : knjigovodstvo i računovodstvo


недеља, 22. јануар 2012.

KYOKUSHIN SIMBOL



Praktičari i poštovaoci karatea danas prepoznaju dva simbola kyokushina. Njihova samostalna pojava ili njihov grafički spoj simbol su škole karatea čije se osobenosti u mnogome razlikuju od drugih škola. Prvi je Kanku i on jeste u pravom smislu simbol jer njegova celina, kao i svaki deo posebno imaju svoje skriveno značenje. Drugi je samo umetnička kaligrafija koju čini spoj tri japanska pisana znaka za reči koje čine složenicu : Kyokushinkai.

Da bi ste bolje razumeli značenje samog naziva kyokushinkai i simbola Kanku kratkim crtama ću vas podsetiti na istoriju nastanka samog karatea i kyokushina za koji se smatra da je jedna od njegovih najpopularnijih škola sa ogromnim brojem učenika širom sveta.

Većina istoričara karatea smatra da je indijski monah Bodidarma početkom VI veka u kineskom manastiru Shaolin stvorio zaokruženi sistem golorukog borenja iz koga je kasnije nastao karate. Svrha Bodidarminog dolaska u Kinu bila je širenje budističkog učenja koje je prilagodio kineskom narodu i tako stvorio novu školu budizma – zen budizam. Kako su potekli od istog tvorca karate i zen su i danas u neodvojivoj vezi.

Sistem borenja je tokom vremena doživljavao transformacije šireći se zemljama Dalekog istoka. Pod njegovim uticajem na ostrvu Okinawa nastaje sistem golorukog borenja koga su ostrvljani krajem devetnaestog veka zvali Kinesta ruka. Majstor Funakoshi Gichin je izvršio njegovu reformu i 1916. ga preneo u Japan nastanivši se u Tokiju. Naziv je promenio u Prazna ruka, nama svima poznatu japansku reč - Karate. Inače pun naziv koji je predložio bio je Dai Nipon Kempo Karate Do što u prevodu znači : “Veliko japansko pesničenje, Put prazne ruke”, gde je “Put” filozofska odrednica.


KARATE DO u prevodu znači : “Put prazne ruke”


Masutatsu Oyama (27. Jul 1923. - 26. April 1994.) rođen je u Južnoj Koreji pod imenom Yong I Choi. Od malena se izdvajao od svojih vršnjaka izuzetnom snagom i hrabrošću. Imao je devet godina kada je prešao da živi na jug Kine gde je kod učitelja Yi-a učio kinesku borilačku veštinu Kempo do svoje dvanaeste godine. Sa petnaest godina (1938-me) odlučuje da ode u Japan gde za sebe uzima ime  Masutatsu Oyama. Namera mu je bila da postane pilot u čemu ne uspeva. Privukao ga je Shoto kan karate koji trenira kod Gichin Funakoshia i već sa 17 godina poseduje zvanje 2. Dan, a sa 20 godina 4.dan. Pored karatea trenira i druge borilačke veštine među kojima boks u kome je bio visoko rangiran takmičar u velter kategoriji. Judo trenira kod majstora  Masahiko Kimure i osvaja 4. Dan. Trenira i Daito-ryu Aiki-jujutsu kod majstora Yoshida Kotaroa koji mu dodeljuje Menkyo kaiden – staru formu sertifikata o majstorstvu. Posle Drugog svetskog rata uči Goju ryu karate kod So Nei Chua koji je vodio dojo zajedno sa čuvenim Gogen Yamaguchiem. Rezultat učenja je osvojeni 8. Dan.

Poraz Japana u Drugom svetskom ratu loše utiče na Mas Oyamu i on upada u teško psihičko stanje. So Nei Chu, koji je pored toga što je bio karatista bio i uman čovek, pomogao mu je da povrati psihičku i fizičku snagu.  Na njegov nagovor odlučuje da život posveti borilačkim veštinama. Poslušao je njegov savet i u dvadeset trećoj godini života (1946-e) odlazi u planinu sklanjajući se od sveta u samoću kako bi usavršio svoj duh i telo. Od So Nei Chua Oyama je naučio da je religija usko povezana sa borilačkim veštinama.

Veliki uticaj na Oyamu imali su Eiji Yoshikawa i njegova knjiga “Mijamoto Musashi” koja govori o životu najpoznatijeg japanskog mačevaoca. Autor i knjiga su mu pomogli da nauči i razume Bushido – nepisani kodeks samuraja. Po uzoru  na Musashia, Mas Oyama je odlučio da postane najbolji u Japanu u veštini karatea. Ova želja mu se ispunjava već 1947-me godine kada na Svestilskom nacionalnom prvenstvu osvaja titulu apsolutnog šampiona Japana.

U želji da testira svoju borilačku veštinu Oyama se 52 puta borio sa bikovima. Tri bika je usmrtio svojim udarcima dok je ostalima shuto udarcem odsecao rogove. Na mnogobrojnim putovanjima po Japanu i širom sveta imao je 270 borbi sa ljudima koji su želeli da isprobaju njegovu veštinu i snagu. Nijedna od tih borbi nije trajala duže od tri minuta, a većina se završila samo posle nekoliko sekundi jednim Oyaminim udarcem. Slava koju je stekao pročula se na daleko, a on je postao poznat po nadimku koji mu je savršeno pristajao – Božja ruka.

Kao što se može videti Mas Oyama je bio uspešan u svakoj veštini borenja koju je trenirao. Međutim ni jedna od njih nije zadovoljavala njegovu snažnu potrebu za dokazivanjem. Iz tog razloga stvara sopstvenu školu karatea čiji je cilj efikasnost u realnoj borbi. Stvara nove tehnike i preuzima najefikasnije iz drugih borilačkih veština kao što su Shoto kan karate, Goju ryu karate, Chinese & Korean Kempo, Judo, boks i još nekih. Akcenat je na napornim fizičkim vežbama koje jačaju telo i duh u pripremi za borbu bez zaštite sa punim kontaktom do nokauta u kojoj nije dozvoljen udarac rukom u glavu. Filozofska ideja vodilja Mas Oyami bila je samurajska izreka “Ichi geki hissatsu” – “Jedan udarac, sigurna smrt” pa je zbog toga u borbi koristio jednostavne tehnike.

1964-te godine zvanično je registrovan  kyokushin pod punim nazivom – Kyokushinkai kan što je složenica reči KYOKU = KRAJNJE, KONAČNO, SHIN = ISTINA, STVARNOST, KAI = UDRUŽENJE, DRUŠTVO i KAN = ŠKOLA,GRAĐEVINA. Iste godine počinje sa radom i International Karate Organization – IKO. Zadatak obe ove organizacije je promocija i popularizacija karate do-a.

Mas Oyama je postigao veliki uspeh time što je uspeo da u pravoj meri spoji tradicionalno karate učenje koje se oslanja na zen filozofiju i moderan sistem takmičenja. Naporne fizičke vežbe imaju za cilj jačanje borbenog duha koji će omogućiti da se ne odustanete već nastavi dalje i u trenucima kada mislimo da smo došli do krajnjih granica. Svakim treningom upoznajemo bolje sami sebe što nam omogućava da postanemo bolji ljudi i živimo u harmoniji sa svetom koji nas okružuje. Da se škola zasniva na Budo tradiciji Japana jasno je iz naziva koji joj je dao sam osnivač Mas Oyama.



KYOKUSHIN se kod nas najčešće prevodi kao “Krajnja istina” ili “Apsolutna istina”. Mogu se sresti i literalni prevodi kao : “Traganje za konačnom istinom”, “Put konačne istine” ili “Susret sa konačnom istinom”. 


KYOKUSHINKAI u prevodu znači : “Udruženje konačne istine”. Literalni prevod može da glasi : “Udruženje koje traži  konačnu istinu”. 



KYOKUSHINKAI KARATE DO u prevodu znači : “Udruženje konačne istine, Put prazne ruke”. Literalni prevod može da glasi : “Udruženje koje traži  konačnu istinu na Putu prazne ruke”.



KYOKUSHINKAI KAN se prevodi kao : “Škola udruženja konačne istine”. Literalni prevod bi glasio : “Škola udruženja koje traži  konačnu istinu”.



Ovako je nastao KANJI


Pravilo je da se na prednjoj levoj strani gornjeg dela zvaničnog kimona za vežbanje nalazi izvezena forma japanskog stilizovanog pisma za reč KYOKUSHINKAI koja se zove Kanji (japansko pismo sa karakterima kineskog porekla). Originalni Kanji naslikao je Haramotoki Sensei, majstor kaligrafije i prijatelj Mas Oyame.

U nastojanju da dođe do ideje kako da izgleda logo – simbol škole karatea koju je osnovao, inspiraciju je pronašao u majstorskoj kati Kanku, odnosno u položaju koje ruke formiraju u prvom pokretu njenog izvođenja. Naziv kate Kanku je sastavljen iz dve reči : KAN = POGLED i KU = UNIVERZUM,VAZDUH, PRAZNINA. Literalni prevod je : “Kata izlazećeg sunca” ili “Kata pomnog posmatranja neba”. U tom prvom pokretu ruke se kružno podižu do visine nešto iznad glave tako da se na kraju pokreta vrhovi palčeva i kažiprsta spoje dok su otvorene šake dlanovima okrenute od nas. Na taj način šake formiraju otvor kroz koji onaj što izvodi katu upire pogled u dubinu univerzuma i sunce koje se rađa. Povratna energija kod vežbača budi osećanje mira, ljubavi i slobode.


Mas Oyama je dizajnirao međunarodno priznati simbol kyokushina čije ime je KANKU, po istoimenoj kati, uz pomoć svoje supruge Chiyako koja je bila umetnica. 



1. Spoj prstiju (i sa donje strane)
2. Zglob ruke (i sa druge strane)
3. Otvor koji formiraju šake
4. Krug


Gornji i donji deo simbola su tačke u kojima se spajaju vrhovi kažiprsta i palca. Predstavljaju najviše i najniže tačke našeg dostignuća u treningu i potsećaju nas da neprestano težimo većim ciljevima. Široki bočni delovi su zglobovi šaka u kojima je snaga i moć. Snaga koju steknemo kroz trening treba da pobudi skromnost u trenucima života kada nemamo problema i život nam je lep. Ta ista snaga pomoćiće nam da lakše prebrodimo periode života u kojima nam loše ide. Središnji deo je otvor koji formiraju šake. Predstavlja beskraj koji nas navodi na to da učenju i težnji da postanemo bolje osobe nema kraja. Sve gore navedeno smešteno je u krug koji navodi da se sve neprestano kreće oko izvesnih tačaka. Kao što krug nema kraja ni naš trening nema kraja, uvek se vraćamo na početak. Kyokushin karate počinje i završava sa tačkama i krugovima u kojima se rađa i živi snaga škole. Ovaj princip, tačke i kruga, zastupljen je u tehnikama kyokushina od kojih su mnoge kružne sa centralnom tačkom rotacije. Te tehnike doprinose da se kyokushin karate razlikuje od tradicionalnih škola čije su tehnike pravolinijske.





Ako analiziramo nastanak Kanku simbola kao skup krugova primetićemo da manji krug koji je u sredini okružuju na istom rastojanju četiri veća kruga. Svi oni su obuhvaćeni šestim krugom koji ova četiri seče u tačkama koje su na istom rastojanju od centra najmanjeg kruga. Ukupno ima šest krugova koji predstavljaju šest kontinenata : Аfrika, Аntartik, Еvropa, Аzija, Амеrika, Оkеаnijа. Simbolično kyokushin ih spaja i ujedinjuje.

Kyokushin karate nije samo prosto fizičko vežbanje ili još jedan sistem samoodbrane. Kyokushin karate je način života koji do kraja mogu razumeti samo oni koji su prošli kompletnu obuku. Kroz težak trening dolazi se do spoznaja koje je teško opisati rečima, a koje neminovno utiču na poboljšanje same ličnosti.





Literatura :

MASUTATSU OYAMA čovek podviga
Beograd, 2009.

Gičin Funakoši
KARATE-DO moj životni put
Beograd 1988.








1 коментар: